Month: February 2018

Seanema, fundamentalna spona između mladih i kulture

Seanema, fundamentalna spona između mladih i kulture

 

Piše: Lenka Lalović

Kultura u Ulcinju još nije u potpunosti zamrla. A ni neće u skorijem vremenu, imajući u vidu zainteresovanost ulcinjske omladine za (kino)aktivizam i naravno, njihovu ljubav prema sedmoj umjetnosti, filmu.

U početku je bilo teško privući mlade da se u doba, slobodno mogu reći, konfuzija oko shvatanja pravih vrijednosti posvete nečemu novom, uče značaju volonterizma, upoznaju sa ključnim socijalnim pitanjima i njeguju kulturu i umjetnost. Zapravo, sve te stavke, pa i sam stvarni život omladine, su bačeni u enormnu sjenu socijalnih mreža, koje umjesto da budu korisne, danas mladima predstavljaju najčešće slobodno vrijeme iskorišćeno na nekvalitetan način i loš uticaj na samu psihu mladih koji previše brinu o idealno prikazanom životu svojih vršnjaka. U odveć stvorenom generacijskom jazu u modernom, brzom vremenu, mladi imaju svoju virtuelnu realnost kao njegovu posljedicu. Seanema ih ponovo okuplja i stvara vazne spone izmedju generacija, kroz umjetnost i volonterizam.

Kako u takvom dobu vratiti mlade kulturi, druženju i objasniti im da su oni bitni akteri društva, i da volontiranje nije „rad za džabe“, već postojana osnova za oblikovanje jednog kvalitetnog aktiviste i budućeg građanina, koji umije da prepozna falinke društva i da se bori za poboljšanje? Izgleda da se kvalitet uvijek prepozna, pa koliko god trajale „borbe sa vjetrenjačama“. Želja mladih za poboljšanjem, druženjem i kulturom je isplivala, i i dalje pliva, a Seanema Film Fest im je samo omogućio da se aktiviraju i misle izvan granica koje im formalna edukacija pruža. Ukratko rečeno, mladi postaju protagonsiti svoje životne priče. Upravo na tome se zasniva kinoaktivizam Seanema-e i u skladu s tim, teme festivala su socijalna pitanja na koje svi trebaju posebno obratiti pažnju. Korupcija, status žene u današnjem društvu, diskriminacija, multikulturalnost, različitost; i zadnja u kojoj se omladina Ulcinja, ali i cijele Crne Gore posebno pronalazi: emigriranje u bogatije zemlje. „Trbuhom za kruhom“. Seanema kroz nova filmska ostvarenja pokušava da umjetnošću podigne svijest zajednice na veći nivo, da kulturi u našoj zemlji veći značaj i neformalno edukuje mlade da zauzmu svoj stav u rješavanju problema, a ne da bježe tamo gdje ovi problemi postoje u manjoj mjeri ili ne utiču bitno na njihove živote.

Treća edicija festivala je bila posebna, zato što smo, osim lokalnih volontera, ugostili i volontere iz Budve, Tuzi i Podgorice. Time smo stvorili mrežu sa ostalim omladinskim centrima koja će, vjerujem i dalje da se širi i okuplja mlade ispred filmskog platna, par dana, pokraj mora. Svaki težak rad, mukotrpan trud oko organizacije festivala se gleda sa lakoćom kada vidimo rezultate, a to su zadovoljni mladi volonteri iz četiri crnogorske opštine koji zajedničkim snagama rade, druže se i diskutuju o temama bitnih za njih i za naše društvo. Mladi (pogotovo u Ulcinju, i na tu činjenicu sam jako ponosna) teže ka onome što ih ujedinjava, a ne razdvaja. Ako je multikulturalizam pasivan pojam koji samo opisuje i konstatuje različite kulture, interkulturalizam predstavlja aktivnu razmjenu vrijednosti između kultura. Seanema podstiče upravo to i jedan je od dokaza da, bez obzira na nacionalnost, religiju, jezik, mjesto iz kojeg dolaze (bilo grad, bilo ruralno područje), mladi se odlično razumiju i druže jer je njihov zajednički cilj veći od bilo kakvih razlika ili jezičkih barijera. Njihov zajednički cilj je provoditi kvalitetno vrijeme skupa, dijeliti znanja i iskustva, dati svoj doprinos gradu i uživati u umjetnosti. Nikakav novac ne bi mogao kupiti stečeno iskustvo, znanje, zadovoljstvo i druženje.

Na kraju, vjerujem da će Seanema Film Festival i dalje nastaviti uzlaznom putanjom u poboljšanju statusa kulture, i pozivam mlade da nam se pridruže, kako bismo nastavili širiti krug volontera i aktivista, kao i u protekle tri godine. Samu potrebu za održavanjem ovog događaja ne bih trebala više puno ni da obrazlažem. Onome koji zna da „umjetnost imitira život“ su same te tri riječi sasvim dovoljne.